Dva koncerta u Zagrebu
Zagrebački gitaristički kvartet održat će dva koncerta u Zagrebu:
# 29. veljače 2008: Zagreb, Hrvatsko društvo skladatelja, Berislavićeva 9, 19 h. Koncert za Hrvatsko-austrijsko društvo za njegovanje kulturnih i gospodarskih odnosa
# 12. ožujka 2008: Zagreb, Pasionska baština, Crkva sv. Katarine, 20 h
Program:
Ave Crux, spes unica!
Georg Friedrich Händel: Suita br. 5 u E-duru, HWV 430 (Prélude-Allemande-Courante-Air)
Jean-Philippe Rameau: Gavotte et 6 doubles
Johann Sebastian Bach:
Contrapuncti 1 & 4 iz Die Kunst der Fuge, BWV 1080
Preludiji i fuge: g-mol (BWV 578), C-duru (BWV 531), G-dur (BWV 541), G-dur (BWV 550)
U repertoaru Zagrebačkoga gitarističkog kvarteta temeljno mjesto pripada djelima baroknih skladatelja u obradama Ante Čaglja. Tradiciju obrađivanja Bachovih djela za gitaru solo - prvenstveno suitâ za lutnju i violončelo, te violinskih sonata i partita - započeo je još Španjolac Francisco Tárrega (1852-1909). No, za razliku od tadašnjih romansiranih tumačenja baroka - trenda koji su slijedili i drugi glazbenici, ali su ga gitaristi zbog niza razloga najdulje zadržali - Čagljeve prilagodbe ostaju vjerne izvorniku: poštuju prirodu četveroglasnoga sloga i izvornih tonaliteta, uz pomoć proširenog instrumentarija gdje se, uz dvije standardne, koriste sopran-gitara i gitara sa sedam žica. Od važnijih djela valja spomenuti izbor iz Couperinovih Pièces pour le Clavecin, Bachove orguljaške preludije i fuge, te prvu cjelovitu izvedbu Umijeća fuge na gitarama.
O opravdanosti izbora te uspjehu tih projekata svjedoče i publika i kritika. Branimir Pofuk u Jutarnjem listu bilježi: “Zaljubljeničku opčinjenost Bachom predstavljaju ulomci iz Umjetnosti fuge te sjajna obrada jednog orguljskog preludija i fuge čije teme četiri gitare ispjevavaju poput najboljeg vokalnog kvarteta (doduše, ja sam na nekim mjestima čuo i čitav zbor).” Johannesburški dnevnik The Citizen donosi kritiku Michaela Trauba koji piše da “odsutnost nosiva instrumenta, kao što su orgulje, nije značila mnogo, jer su aranžmani i izvedba veoma dobro uhvatili način i intelektualni sadržaj te glazbe” a Colin Cooper u britanskom Classical Guitaru navodi da je obrada Umijeća fuge prikazala “svu glazbu, sve uzbuđenje, sav humor i vještinu vrhunskog majstorstva s kraja skladateljeva života”.
Na programu prvog dijela koncerta dvije su skladbe pisane za čembalo: Peta suita u E-duru Georga Friedricha Händela (1685-1759) iz njegova ciklusa osam “Velikih suitâ” objavljenog u Londonu 1720. Tamo se skrasio nakon boravka u Italiji kamo je prispio iz rodne Njemačke. Izvorni naslov tog izdanja - Suites de Pièces pour le Clavecin, Premier Volume - naglašava njihov francuski stil koji karakterizira dominacija čembala kao suprotnost vokalno-violinističkom talijanskom stilu. Barokne suite sastavljene su od stiliziranih plesnih stavaka, no zahvaljujući kompleksnoj strukturi njihova se povezanost s izvornim plesnim predloškom osjeća tek kroz blagu ritmičku potku. One su poziv slušatelju na ponovno otkrivanje dubine, duhovne i religijske dimenzije koja je u svakome vremenu obilježila umjetnost u njezinim najuzvišenijim izražajnim oblicima. U tipičnom nizu stavaka: preludij, allemande, courante, umjesto uobičajenih sarabande i gigue slijedi općepoznata Air s pet varijacija.
Za razliku od Händela, svojevrsne skladateljske zvijezde slavljene i u svoje i naše vrijeme, Jean-Philippe Rameau (1683-1764) dugo je bio poznatiji kao teoretičar, zahvaljujući svom traktatu o harmoniji iz 1722, a tek od svoje pedesete godine i kao skladatelj. Njegovo prijateljstvo s Voltaireom rezultira nizom uspješnih opera i titulom kraljevskog skladatelja, dok neprijateljstvo s Rousseauom kulminira u čuvenom glazbenom ratu buffonista i antibuffonista. Gavotte et 6 doubles stavak je kojim završava treća skladateljeva zbirka za čembalo, Nouvelles suites de pièces de clavecin iz 1728. Skladba obiluje ornamentacijom tipičnom za svoje vrijeme i stil, a u njoj do izražaja dolazi Rameauvova stvaralačka minucioznost.
Od brojnih glazbenih oblika koje je Johann Sebastian Bach (1685-1750) naslijedio od prethodnika i razvio do savršenstva, osobito mjesto pripada preludiju i fugi. Kolika je snaga i kakav je utjecaj Bachovih preludija i fuga na glazbu općenito, svjedoči činjenica da su ih proučavali, a kasnije se sami okušali u istoj formi, među ostalima i Mozart, Mendelssohn, Brahms, Liszt, Chopin, Britten, Berg, Šostakovič. Većinu orguljaških preludija i fuga Bach je napisao u Arnstadtu (1703-1707) i Weimaru (1708-1717). Od skladbi s programa, smatra se da prve tri (BWV 578, 531 i 541) potječu iz weimarskog, a posljednja (BWV 550) iz predweimarskog razdoblja.
Malo je velikih glazbenih djela u povijesti koja svojom genijalno satkanom, kompleksnom i slojevitom strukturom te skrivenom semantikom kroz simboliku brojeva, već stoljećima intrigiraju kao što je to slučaj s Bachovim Umijećem fuge - zbirkom od 24 skladbe: 19 fuga (Bach ih označava latinskim terminom contrapunctus) - od kojih se ovdje izvode prvi i četvrti, 4 kanona, te obrade koralnog napjeva Wenn wir in höchsten Nöten sein. Zbog zadivljujućeg umijeća kojim Bach provodi i varira jednu osnovnu temu, kao i zbog činjenice da nije definirao izvođački sastav djela, ni unosio nikakve oznake osim čistog notnog teksta - pridonijevši tako njenoj univerzalnoj dimenziji - Die Kunst der Fuge smatramo apoteozom umjetnosti gradnje fuge i vrhuncem barokne polifonije.
*
Ovaj iskusan ansambl mladih glazbenika, koji sačinjavaju Tomislav Vasilj, Krunoslav Pehar, Melita Ivković i Mak Grgić, održao je brojne koncerte u Hrvatskoj i svijetu, od Kanade do Indije, od Rusije do Južne Afrike. Osvojili su nagrade na nekoliko priznatih međunarodnih natjecanja, premijerno izveli deset djela suvremenih hrvatskih skladatelja i prvi put izveli cjelokupno Bachovo Umijeće fuge na gitarama, izazvavši oduševljenu recenziju u uglednom časopisu Classical Guitar: bilo je to jedno od mojih nadojmljivijih i najživljih iskustava gitare uopće. Više o Zagrebačkome gitarističkom kvartetu na adresi: www.guitar4.com
Objavljeno 26. 2. 2008 u kategoriji Kvartet - novosti |